Udruga Ivana Perkovca – za očuvanje kajkavske ikavice i promicanje zavičajne kulturne baštine

zg

Sudjelovali smo u proslavi blagdana Srca Isusova i Dana Ključa Brdovečkog

Rijetko koja sredina može se ponositi s tako dugom tradicijom obilježavanja Dana svojega mjesta kao Ključ Brdovečki. Ključani, kao što se vidi na fotografijama s početka 20. st. su se i tada, a tako i danas, molili kod svoje kapelice Srca Isusova u središtu mjesta –

„Ključ, selo kaj gnizdo zvito,
oko kapelice, med rožicam
zi suncum ovito …“
Od 1994. godine na poziv gospodina Božidara Novaka sudjelujemo u ovoj proslavi te su ove godine naši recitatori Ema Kolega, Leticija Pavlović, Terezia Lukić i Matija Kovačić interpretirali stihove posvećene slikaru Mihovilu Krušlinu i njegovim velikim obljetnicama.

“Obilježavajući 135. obljetnicu rođenja i 55. obljetnicu smrti slikara i pjesnika Mihovila Krušlina, prisjećamo se danas istaknutoga likovnog umjetnika koji je slikao hrvatske pejzaže, krajolike s rijekama i morem, Savu, Sutlu i njihove vrbike.
Posebno se Krušlin isticao u akvarelu, ili, kako je napisao putopisac Matko Peić, “živo i svježe bilježeći život prirode”. Bio je prijatelj sa slikarom Miroslavom Kraljevićem i književnikom Antunom Gustavom Matošem koji je za Krušlina napisao da se ubraja u najveće hrvatske akvareliste”.
Krušlin je prve poduke iz slikarstva dobio od Jose Bužana. Pohađao je i privatni slikarski tečaj kod Crnčića i Čikoša. Kad je osnovana Privremena viša škola za umjetnost i umjetni obrt 1907. godine u Zagrebu, postao je đak prve godine na budućoj Akademiji likovnih umjetnosti. U hrvatsko slikarstvo ušao je vrlo rano sudjelovanjem na izradi jednoga krila Crnčićeva triptiha “Pogled s Plasa” 1909. godine.
Prvu samostalnu izložbu imao je već 1910. u zagrebačkom Salonu Ulrich.
Usavršavao se u Parizu gdje ga je 1912. godine portretirao jedan od naših najistaknutijih predstavnika moderne Miroslav Kraljević.
Danas taj portret visi u zagrebačkoj Modernoj galeriji u kojoj su u stalnom postavu predstavljeni i Krušlinovi krajolici.
Slikao je motive iz rodnoga zavičaja – Sutlu, Savu i vrbike, ali i krajolike Like, Gorskoga kotara, Hrvatskoga primorja i Dalmacije, a 1927. godine putovao je na Siciliju i u Tunis. U njegovoj ostavštini nalazi se oko dvije tisuće slika u kojima se vidi vrhunski stil izrazitog pejzažista i profinjenoga kolorista. Važna su njegova ulja na platnu i akvareli smirenoga ugođaja s diskretno usklađenim tonovima.
Mihovil Krušlin ubraja se u korpus najznačajnijih slikara novijega hrvatskoga slikarstva kojemu je neizostavno pripadao. Osim slikarstvu, posvetio se i pisanju poezije te ćemo se mi danas u njegovu rodnome Ključu prisjetiti ovoga velikoga Ključana koji je zadužio hrvatsku umjetnost i kulturu.”