Nakinčani Vuzam kajkafcof ikafcof h brdofečkoj fari

Datum objave: 10. 4. 2018.

Izložbu na temu Uskrsa i uskrsnih običaja na brdovačkom području osmislili su i postavili članovi Udruge Ivana Perkovca – za očuvanje kajkavske ikavice i promicanje zavičajne kulturne baštine.

NAKINČANI VUZAM KAJKAFCOF IKAFCOF H BRDOVEČKOJ FARI
zapis tradicijskih uskrsnih običaja Udruge Ivana Perkovca prema kazivanju izvornih govornika kajkavske ikavice na području Župe sv. Vida iz Brdovca

Z Pepelnicum počela je korizma. H to vrime počele su pripreme za Vuzam. Hiža se je bilila zvan i znutra. Nakla su se mazala zis zemlum i z plivum. Ljudi su se paščili vani se napravit (orat, štihat, kopat i di kaj posijat) kak bi maj posla ostalo za Veliki kedan. Velki kedan počeu je z Cvitnum nedilum il’ Cvitnicum. Cila familija išla je pišice, popivajuč k maši na Brdovac. K maši se nosiu drinak (h našemu kraju ga ima čudaj) i un se je pri maši blagosloviu. Drinak se je posušiu i diu na štalu i na hižu da ih čuva od ogja i stril, a f hiži kitica suhoga drinka čuvala se da pri hiži bu sloge h familiji.

H pondilak, h torak i h sridu još se je smilo na zemli dilat, a ot Velke sride se više ni smila zemla dirat (samo se je smiu gnoj vozit). Zvoni na cirkvi su se zvezali i bile su samo tihe maše se do Vuzma.

Na Veliki petak je biu post. Jila se je pažul šalata i kuhana jajca. H večer se je z najž donesla suha šunka i namočila se h vodu. K obidnoj maši na Brdovac nosila se je guba tera raste na drivu. Pri oltaru je biu ogaj i guba se je na tomu ogju palila. Zis gorečum gubum hodilo se je oko oltara i molilo. Guba se je domom donesla kaj je ona čuvala se nas od sih teških betegof za tere ni bilo vraštva.

Na Veliku subotu je bilo čudaj posla. Morali su se si rano zdignit, i stari i deca. Mam h jutro se je dila šunka kuhat. Moralo se je nakopat hrena i napukat mladoga luka. Jajca su se farbale tak da se je h vodu, h teroj su se kuhale, dilo lupine od luka, a već malo pokle jajca su se farbala tak da se je h vodu diu črleni papirec. Kada su se ohladile, premazale su se zis špekum il’ z kožicum od kuhane šunke tak da su se lipo svitile. Na Veliku subotu se je peko perecau i bili kruh. Za fruštikalj se pila bila kava il’ mliko, a za obit se je skuhau pori luk na mesnoj juhi od šunke. Večeralo se je isto nikaj mličnoga. Pri podne na Veliku subotu je pri kapelicam po selim biu blagoslof. Dan pri, ženske kaj su bile pobožne i kaj su bile doma blizu kapelice, malo su ju zriftale, oprale i pomele se oko je. Doma su se frkale rože – kinč s terim su se kinčila raspela i po cirkvam i h sakoj hiži. Se je moralo bit lipo, čisto i friško. Na blagoslof su išla deca i ženske. Nosila se je puna korba na blagoslof, a h joj je bila šunka (samo joj se buncek proč odrizau), češjofke, luk, hren, perecau, so, pisanice i domače črleno vinčeko. Župnika Mirka Cigrofskog dopelali su zis švagerlin čekum, a z jim i dva domištranta. Korba se je morala otkrit i unda je župnik Cigrofski blagosloviu jilo. S tajirčekum su se pobrali pinezi za pomoč cirkvi, a župnik Cigrofski se je zi sakim malo pospominau i pošaliu. Z blagoslova su se babe brže domom paščile, kaj se veli da tera pri domom dojde, ta bu pri koruzu okopala. Krpa, kaj je korba na blagoslovu bila ž jum pokrita il’ če je posvitak na glavi biu od domačega ručnika, hitila se na sadje il’ na brajde, kaj je i to bilo blagoslovjeno da bi sadje ili brajda dobro rodila.

Na Vuzam, za fruštikalj, jile su se z blagoslova češjofke (i najvekši siromak si je za Vuzam čuvo češjofke), jajca z lupinum narizane, luk, hren i perecau. Cila familija išla je k obidnoj maši na Brdovac. Z live strani h cirkvi biu je Isusekof grobek. Išau se je gledit ta grobek, prekrižit i pri jem se molilo. A unda je počela sveta maša i došau je veliki čas uskrsnuča. Zvoni su zvonili, a narod je popivau h radosti i veselju i jen drugomu su si čestitali Vuzam. Za obit se je jila kokošja juha, pečena kokoš, šunka, kvasni il’ tanki kolač. Al’ si su se najviše veselili šunki. F hiži su se pitali, če ni šunka morti premalo il’ preveč slana, prejako il’ preslabo dimlena, presuha, il’ premasna, al’ pokle prve šnitice, znalo se je da nigdar ni bila tak fina. Večeralo se isto tak.

Na Vuzmenski pondilak išlo se je k maši, al’ h Laduč. Jilo se je se uno kaj je ostalo od nedile. Kak su pri familije bile jako velike, po deset ih je znalo bit h jednoj hižici, a šunkice su bile ne baš tak velike kak danas, za h torak više niš ni ostalo.

Udruga Ivana Perkovca – za očuvanje kajkavske ikavice i promicanje zavičajne kulturne baštine

Udruga Ivana Perkovca svojim radom i aktivnostima njeguje i promiče tradicijsko, povijesno, duhovno, kulturno, prosvjetno i prirodno nasljeđe čime doprinosi razvoju lokalne zajednice i očuvanju identiteta sutlanskih kajkavaca ikavaca. Svoje djelovanje udruga temelji na dobrovoljnom radu svojih članova te na raznovrsnim programima u koje se članovi uključuju prema vlastitome interesu. Udruga je započela djelovati 2009. godine, a od 2013. smještena je u djelomično obnovljenoj zgradi stare Opće pučke škole u Šenkovcu. Predsjednica udruge je Jasna Horvat.

Kajkavski donjosutlanski ikavski dijalekt 2008. godine zaštićen je kao nematerijalno kulturno dobro Republike Hrvatske, a od 2010. godine članice i članovi udruge uključili su se u projekt pod nazivom „Zaštita nematerijalnog kulturnog dobra Kajkavskog donjosutlanskog ikavskog dijalekta – kajkavske ikavice – istraživanje, dokumentacija i izdavanje Rječnika“. Na programu zaštite, terenskom istraživanju, prikupljanju, dokumentaciji, opisu i sistematizaciji ikavskog kajkavskog leksika te na akcentuaciji i auditivnoj dokumentaciji govora radili su izvorni govornici kajkavske ikavice u suradnji sa stručnim suradnicima Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje u Zagrebu.

Rječnik kajkavske donjosutlanske ikavice, autora Štefice Hanzir, Jasne Horvat, Božice Jakolić, Željka Jozića i Mije Lončarića prvi puta je predstavljen 30. svibnja 2015. godine u Brdovcu. Nastavak rada na očuvanju i dokumentiranju jezične ikavske baštine provodi se kroz projekt digitalizacije Rječnika kajkavske donjosutlanske ikavice čiji su nosioci Udruga Ivana Perkovca i Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, a uz potporu Ministarstva kulture. Završetkom ovoga projekta nastat će prvi digitalizirani
dijalektalni rječnik u Republici Hrvatskoj.

Udruga predstavlja i promiče kajkavsku ikavsku baštinu na brojnim svečanostima, manifestacijama i priredbama, kao što su: Večer kajkavaca ikavaca u Mariji Magdaleni, Kosci kosiju, Harmička ocvarkijada/čvarkijada; čuva spomen na svoje ugledne zavičajne kulturne djelatnike: Ivana Perkovca, Baltazara Adama Krčelića, Stjepana Jakševca, Ivana Jurkasa Vladimira Poljaka, Mihovila Krušlina i druge zaslužne velikane koje su svojim rođenjem, životom i radom vezani uz područje djelovanja udruge; održava brojne manifestacije, radionice, tematske izložbe, okrugle stolove, stručna predavanja, tečajeve, likovne kolonije…

Članice udruge njeguju i prenose umijeće izrade kinča od krep papira i žice te izradu brdovečkog suvenira – posvitka – krpenog podloška za glavu, koji je u prošlosti bio neizostavan predmet prilikom prenošenja teškoga tereta na glavi. Udruga obavlja i nakladničku djelatnost izdavanja književnih djela na kajkavskoj ikavici. S KUD-om Mihovila Krušlina udruga je objavila CD „Sukla popiva“ u izdanju Diskografske kuće „Croatia Records“.

Udruzi Ivana Perkovca 2014. godine dodijeljena je Povelja općine Brdovec, a 2016. Povelja Zagrebačke županije.

Izložbu u Gradskoj knjižnici Ante Kovačića u Zaprešiću osmislili su i postavili članovi Udruge Ivana Perkovca. Izložba je otvorena od 26. 3. do 15. 4. 2018. godine.